Sportska organizacija US Soccer Education iz Denvera uspješno je okončala humanitarnu akciju pomoći, Safetu Hodžiću, nekadašnjem kapitenu malonogometne reprenzentacije Bosne i Hercegovine, uzornom sportisti koji je mnogo dao za bh. sport, a trenutno  bije svoju  najtežu životnu bitku. Zbog trombova u nogama, Safet Hodžić više nije u mogućnosti da se kreće i nažalost, postao je teški  invalid. Safet je nepokretan, a postoji mogućnost da ostane bez obje noge.

Kratak raport o završetku akcije podnio je direktor USSE Murat Alibašic: “Juče je  završena  akcija prikupljanja sredstava za liječenje našeg Safeta Hodžića kojem je hitno potrebna operacija u Njemačkoj.  Ova humanitarna misija  vođena je putem usluga FB i naši građani su donirali ukupno 10.034 dolara. Na Safetov račun danas je uplaćeno 9.500 dolara, troškovi usluga FB i transfera novca iznosili su  530 dolara. Inače, pomoć za našeg Safeta  podržalo je okruglo 200 bosanskohercegovačkih porodica iz cijelog svijeta. US Soccer Education se zahvaljuje svima koji su donirali novac ili na bilo koji drugi način pomogli ovu humanitarnu akciju. Dobrom  čovjeku Safetu Hodžiću želimo brz oporavak a mi ćemo se i dalje truditi da mu budemo na usluzi.”

Pripremio: BHDINFODEK  BIRMINGHAM

Tweet

VISOKO – TURISTIČKO I ARHEOLOŠKO OTKRIĆE GODINE

VISOKO PROGLAŠENO TURISTIČKIM OTKRIĆEM GODINE ZBOG PIRAMIDA, TUNELA I PARKA 'RAVNE 2': -

Priznanje za turističko otkriće godine ide u Visoko. Priča o piramidama, tunelima i jednom od najljepših arheoloških parkova u jugoistočnoj Evropi, privlači turiste iz cijelog svijeta. – istaknuli su u najtiražnijem bh. listu 'Dnevnom avazu', čiji su novinari u protekla dva mjeseca obišli 60 gradova i naselja, bili na jezerima, rijekama, probali najbolje domaće specijalitete te kroz razgovore s turistima ocjenjivali šta je najbolje u nekom kraju, šta treba popraviti, a šta preporučiti.

Mostar je pobjednik projekta „Turistička patrola“, Sarajevo je dobilo priznanje za očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa, a Neum za najveći turistički potencijal. Jahorini je pripalo priznanje za planinski turizam, a Međugorju za vjerski turizam.

VOLONTERI FONDACIJE OTKRILI NOVU MREŽU PODZEMNIH TUNELA: 

Nakon što je Fondacija ‘Arheološki park: Bosanska piramida Sunca’ kupila novu parcelu u blizini parka ‘Ravne 2’ u julu 2018., volonteri pete i šeste smjene su, čisteći šikaru, otkrili postojanje konglomeratnih blokova. Uklanjanjem nanosa zemlje i gline, pronađeni su ulazi ispod blokova koji vode u vještačke šupljine-prolaze.

Jedan od prolaza je dužine 60 metara i u njemu su prnađeni artifakti koji svjedoče o upotrebi tuenla u Srednjem vijeku i antičkom dobu, ali stalagmiti ukazuju na njihovo višemilenijumsko postojanje. Obzirom da se ulaz u nove tunele nalazi 500 metara zračne udaljenosti od tunela Ravne, ali na istoj nadmorskoj visini, hipoteza je da je riječ o istoj mreži prahistorijskih tunela. Ovo otkriće znatno povećava obim ovih misterioznih tunela. 

BIJELI KRISTAL NA BOSANSKOJ PIRAMIDI SUNCA: 

Tokom ljeta 2018. Fondacija je postala vlasnik šest novih parcela u podnožju Bosanske piramide Sunca. Radnici i volonteri Fondacije su, osim betonskih blokova, pronašli i dolomitni bijeli kristal koji prekriva veći dio piramide u podnožju sjeverne i istočne strane, dajući joj izuzetne energetske karakteristike. To potvrđuje činjenicu o piramidi kao kompleksnoj energetskoj mašini, u kojoj kristal ima ulogu transformatora elektromagnetne energije u ultrazvuk. 

FEDERALNI I KANTONALNI PREMIJERI DAJU KONKRETNU PODRŠKU PROJEKTU PIRAMIDA: 

Federalni premijer Fadil Novalić boravio je 24. augusta 2018. u posjeti Bosanskoj dolini piramida. Impresioniran viđenim, iskazao je spremnost federalne vlade za finansiranje unaprijeđenja turističke infrastrukture. Predsjednik vlade Zeničko-dobojskog kantona Miralem Galijašević posjetio je kompleks tunela ‘Ravne’ i park ‘Ravne 2’ četiri puta 2018. i prilikom zadnje posjete 30. augusta je istakao:

- Jedna od tema moje današnje posjete Visokom bila je i turizam, kao i razvoj turizma, s obzirom na potencijale koje imamo. Vlada Zeničko – dobojskog kantona, kada je u pitanju projekat na Ravnama i piramide, opredjeljena je da pomogne razvoj, a svakako uz sredstva Općine Visoko i Federacije BiH, sa ciljem razvoja turizma i upošljavanja. Želja nam je opredijeliti određena sredstva za infrastrukturne projekte, čime bismo povećali kapacitet za veći broj turista, kao i njihov brži protok. Imamo aplikacije Fondacije i Općine Visoko u iznosu od 340.000 KM, a ja sam danas ovdje da podržim i ohrabrim učesnike u ovom procesu.

Očekujem da će u narednih nekoliko dana odluka Vlade ZDK biti pravosnažna i da ćemo pomenuta sredstva od 340.000 KM usmjeriti, da se što brže krene u realizaciju i radove uređenja na ovom području, što će u konačnici značiti i još bolji i brži razvoj Visokog, ali i kantona i cijele države. – kazao je premijer Galijašević. 

MIRSAD BUDIMLIĆ: TUNELI RAVNE SU MI RIJEŠILI VISOK ŠEĆER, PRITISAK I SLAB VID: 

Mirsad Budimlić, Sarajlija koji je već dvanaest godina u Švedskoj, posjetio je Podzemni labirint Ravne u augustu 2018. Tom prilikom je iznio svoje svjedočanstvo u utjecaju energije tunela na njegovo zdravstveno stanje. Prije dvije godine dijagnosticiran mu je visok nivo glukoze u krvi, visok krvni pritisak i počeo mu je slabiti vid. Discipliniranim odnosom smanjio je šećer na 10, ali je tokom 2017. zahvaljujući devet posjeta tunelima Ravne spustio šećer na normalan nivo od 5,5 – 6,2. Pritisak mu se vratio na normalu, te je prestao nositi naočale.

Njegovi doktori u Švedskoj jednostavno nisu mogli da vjeruju u takve brze rezultate bez korištenja lijekova, injekcija ili medicinskih terapija. Čak je švedski doktor održao prezentaciju ovih rezultata pred čitavim timom u Domu zdravlja i pozvao ga da prisustvuje. Mirsad Budimlić je nekada bio skeptik u pogledu postojanja bosanskih piramida i blagotvorne energije piramida, a sada, nakon što ih je posjetio, preporučuje svakome da dođe u iskusi dobrobiti ovog fenomena u srcu Bosne i Hercegovine. 

SA DR. SEMIROM OSMANAGIĆEM OVE ZIME U EGIPAT, JUŽNU AFRIKU, ZIMBABVE, IZRAEL I JORDAN: 

Pronalazač bosanskih piramida i istraživač megalitnih lokacija širom svijeta, akademik dr. Semir Osmanagić i ove zime vodi internacionalne grupe na najatraktivnije arheološke i historijske lokacije na svijetu. Kombinacija nauke i duhovnosti, te drugačijeg pogleda na prošlost, obilježiće posjetu Egiptu od 9.-20. decembra 2018. na megalitnim lokacijama Abu Simbel, Asuan, Luxor, Karnak, Dendera, Abidos, Memnon te svim piramidama na platoima Gize, Sakare, Dahšura, Mejduma i El Lahuna.

Uz Osmanagića domaćin grupi za jug Afrike bit će i legendarni istraživač Michael Tellinger od 25. januara – 5. februara 2019. s posjetama tajanstvenim kamenim krugovima i otkrivanju stvarnog porijekla čocjeka u Južnoj Africi, Swazilendu i Zimbabveu. Slijedi tradicionalna posjeta prahistorijskim, spiritualnim i religioznim lokacijama Izraela (Midras piramida, kameni krugovi Rujm El Hiri, Gezer megaliti, Jeruzalem, Ako, Nazaret), Palestine (Betlehem, Jerihon) i Jordana (Petra) od 9.-21. februara 2019. Ako mu se želite pridružiti na ovim unikatnim putovanjima gdje ćete saznati mnogo više nego što turistički vodiči nude, 

***

Više svjedočanstava o ljekovitosti boravka u tunelima Ravne može se pogledati na ovom linku: http://piramidasunca.ba/bs/ljekovitost-tunela.html Napomena: Fondacija se ne bavi liječenjem, niti daje zdravstvene garancije.

Program predavanja dr. Osmanagića u 2018./2019. godini: http://piramidasunca.ba/bs/predavanja-i-intervjui.html

Tweet

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu aktualnih odnosa između Republike Turske i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Iz opsežne analize „Odnosi Republika Turska - SAD:„Svećenički“ sukob SAD i Turske“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove. 

Odnosi Republika Turska - SAD:

„Svećenički“ sukob SAD i Turske

Odnosi između Turske i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u periodu poslije Drugog svjetskog rata evoluirali su nakon 2.konferencije u Kairu decembra 1943.godine na kojoj su sudjelovali predsjednik SAD Franklin Roosevelt, premijer Velike Britanije Winston Churchill i premijer Turske İsmet İnönü i ulaskom Turske u Drugi svjetski rat na strani saveznika u februaru 1945.godine, čime je Turska osigurala mjesto osnivačke članice Ujedinjenih nacija (UN).

Do 1941.godine, kod Roosevelta i Churchilla prevladavao je stav, da kontinuirana neutralnost Turske služi interesima saveznika za blokiranje sila Osovine od ostvarivanja strateških ciljeva na Bliskom istoku. Ali neke važne pobjede sila Osovine do kraja 1942.godine dovele su do toga da su Roosevelt i Churchill ponovo procijenili potrebu sudjelovanja Turske u ratu na strani Saveznika. Turska je tokom Drugog svjetskog rata održavala vojsku i zračne snage pristojne veličine i snage, a naročito je Churchill želio da Turci otvore novi front na Balkanu.

Turska je konačno pristupila ratu na strani saveznika 23.februara 1945.godine, nakon što je na konferenciji na Jalti najavljeno da će u UN biti prihvaćene samo države koje su formalno bile u ratu sa Njemačkom i Japanom. Međutim do 1.marta 1945.godine Turska nije direktno učestvovala u vojnom sukobu, ograničavajući svoje učešće u snabdjevanju, logistici i nametanju političkih i ekonomskih sankcija državama Osovine.

Teškoće sa kojima se Grčka suočavala nakon Drugog svjetskog rata u suzbijanju komunističke pobune, zajedno sa zahtjevima Sovjetskog saveza (SSSR) za postavljanjem vojne baze u turskom zalivu, potakle su SAD da objave Trumanovu doktrinu 1947.godine. Trumanova doktrina je američki vanjskopolitički plan o zaustavljanju komunizma, koji je uključivao značajnu ekonomsku i vojnu pomoć  Turskoj i Grčkoj uz garantiranje sigurnosti te dvije države. Ova podrška se manifestirala u operaciji Gládio (Gládio je ime tajne organizacije, koju je NATO postavio u Italiji poslije Drugog svjetskog rata protiv komunističke ekspanzije na zapadnu Evropu. Gládio je bio samo dio niza nacionalnih procesa uspostavljenih 1948.godine, gdje je projekat djelovao u mnogim zemljama NATO-a ili čak u neutralnim zemljama). Nakon što je učestvovala sa snagama Ujedinjenih nacija u ratu u Koreji, Turska je 1952. godine pristupila organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora NATO.

Tokom 1950-ih i 1960-ih godina, Turska je generalno surađivala sa drugim saveznicima SAD na Bliskom istoku (Iran, Izrael i Jordan) kako bi zadržala uticaj (Egipat, Irak i Sirija), koji su bili bliski Sovjetskom savezu. Tokom hladnog rata, Turska je bila važan dio jugoistočnog krila NATO-a. Od 1954.godine Turska je ugostila zračnu bazu İncirlik, važnu operativnu bazu zračnih snaga SAD, koja je odigrala ključnu ulogu tokom hladnog i zalivskog rata 1991.godine.

Tursko-američki odnosi su realno ojačani pristupanjem Turske u Sjevernoatlantski savez NATO 1952.godine. Turska je postala zemlja sa drugom po veličini vojskom po broju vojnika u NATO-u nakon SAD. Za svoje bilateralne odnose su koristili čak termin „strateški saveznici“. 

Ali njihovo savezništvo suočavalo se sa velikim krizama u proteklim decenijama, a neslaganje je često dostizalo zategnute faze tih odnosa. Ponekad zbog razlika i pogleda na određena pitanja, odnosi između dva saveznika dovodili su do smanjenja povjerenja na vrlo nizak nivo.

Najznačajnije krize u tursko-američkim odnosima tokom proteklih decenija su:

1. Kubanska raketna kriza 1962

Kubanska raketna kriza je jedna od najvećih kriza u američko-turskim odnosima, a neki je vide kao početak „američke izdaje“ Turske i prve znakove ignoriranja turskih interesa od strane Washingtona, kao i početak opadanja povjerenja između dva saveznika. U oktobru 1962.godine izbila je tzv. „Kubanska raketna kriza“, sa napetostima između SAD i zapadne alijanse na jednoj strani i SSSR-a na drugoj strani, koji su dostigli vrhunac zbog postavljanja Sovjetskih raketa na Kubi, što je izazvalo krizu koja je umalo dovela do nuklearnog rata.

Nakon što su tenzije dostigle vrhunac, kao rezultat tajnih pregovora, SAD i Sovjetski savez su postigle sporazum o obuzdavanju krize. Sovjetski savez je povukao svoje strateške rakete sa Kube u zamjenu za povlačenje strateških projektila SAD sa teritorije Turske. Povlačenje strateških raketa „Jupiter“ iz Turske izvršeno je tajno i  na vrhuncu vojnih tenzija. SAD su odluku o povlačenju strateških raketa donijele bez konsultiranja ili čak informiranja turske strane. Taj američki potez naljutio je Ankaru, koja je smatrala, da se taj potez u Turskoj razumije kao američka izdaja interesa Turske.

2. Pismo predsjednika Johnsona 1964

Nakon godina napetosti između Turske i Zapada, uopće uslijed povećavanja razlika između Turske i Grčke oko pitanja Cipra, američki predsjednik Lyndon Johnson poslao je snažno poruku turskom premijeru İsmetu Inönü prijeteći, da će napustiti američku vojnu prisutnost u Turskoj, ako Turska upotrijebi vojne snage na Cipru.

U svom pismu je američki predsjednik Johnson zaprijetio, da Turska nema pravo da koristi američko oružje bez dogovora sa američkom administracijom i da će ukoliko Turska koristi ovo oružje i intervenira na Cipar uslijediti sankcije. To je značilo da ukoliko Turska bude napadnuta od strane Sovjetskog saveza, NATO neće braniti Tursku. Ovo su direktne i eksplicitne prijetnje dovele do eskalacije razlika između dvije zemlje. Turska je počela zbližavanje sa Sovjetskim savezom. Normalizacija odnosa sa SAD počela je po porazu premijera Inönü na izborima 1965.godine i promjene vlasti u Ankari.

 3. Zatvaranje vojne baze İncirlik 1974

U jednoj od najvećih kriza između dvije zemlje u modernoj historiji, Turska je donijela odluku bez presedana, a to je jednostrano ukidanje svih vojnih sporazuma sa SAD i protjerivanje hiljade turskih vojnika i civila nakon odluke turske vlade da prenese kontrolu i suverenitet nad svim američkim vojnim bazama u Turskoj na Tursku vojsku. Taj potez uslijedio je kao reakcija na američku zabranu dostavljanja oružja Turskoj zbog turske invazije na Cipar 1974.godine. To je riješeno tek poslije tri godine kada je američka vlada povukla odluku o zabrani isporuke oružja Turskoj 1977.godine. Turci ovaj incident slave kao model suočavanja s  „arogancijom“ SAD.

4. Operacija Kapuljača (Hood event) 2003

Nakon američkog napada na Irak, 4.jula 2003.godine, grupa američkih vojnika uhapsila je grupu turskih vojnika, koji su radili u sjevernom iračkom gradu Sulaymaniyah, i odvela ih sa kapuljačama na glavama. Turski vojnici bili su saslušani od strane američkih oružanih snaga.

Nakon 60 sati hapšenja, vojnici su pušteni pošto je Turska podnijela prigovor SAD. Američki sekretar za odbranu Donald Rumsfeld napisao je posebno pismo turskom premijeru Recepu Tayyipu Erdoğanu izrazivši žaljenje zbog incidenta. Incident je naštetio diplomatskim odnosima Turske i SAD i označava prekretnicu u odnosima između dvije zemlje. Iako je incident u SAD bio relativno slabo medijski pokriven, to je bio veliki incident za Turske medije, a mnogi građani to vide kao smišljenu uvredu turskoj vojsci.

5. Vizna kriza 2017

Ambasada SAD u Ankari 8. oktobra  2017.godine najavila je obustavu izdavanja  viza i pružanje konzularnih usluga u američkoj ambasadi i u konzulatima u Turskoj, „osim imigracijske vize“, i odmah je turska ambasada u Washingtonu odgovorili na potez SAD i sprovela slične mjere i obustavila odobravanje i izdavanje viza američkim građanima. Kriza je izbila poslije hapšenja Metina Topuza, zaposlenika američkog Generalnog konzulata u Istanbulu optuženog za „špijuniranje“, te njegove odnose sa organizacijom Fethullaha Gülena. Nakon višemjesečnih napetosti  dvije zemlje su postigle dogovor da riješe ovu krizu.

6. Kriza pastora Brunsona 2018

Usprkos hapšenju američkog pastora Andrewa Brunsona oktobra 2016.godine na osnovu optužbi za saradnju sa terorističkim organizacijama i sumnjama u njegovu ulogu u pokušaju državnog udara 2016.godine, američki predsjednik Donald Trump upravo je sada je aktualizirao i zaoštrio svoje zahtjeve prema Turskoj da ga odmah oslobodi usprkos pregovorima između dvije strane za postizanje dogovora o ovom slučaju.

Datum 24.juni 2018

Erdoğan je u prvom krugu pobijedio na predsjedničkim izborima sa 52,6% glasova. Ovom pobjedom  zemlja je prešla iz parlamentarnog sistema u predsjednički sistem, gdje je izvršna vlast koncentrirana u rukama predsjednika. Reakcija Bijele kuće bila je vrlo skeptična. Glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders izjavila je „Podstičemo Tursku da poduzme korake za promoviranje demokratije“. US State Department  saopštio je da poštuje ishod predsjedničkih izbora u Turskoj.

Datum 20.juli 2018

Washington je odbio prijedlog za razmjenu imama Gülena sa protestantskim svećenikom Brunsonom, koji je 25. jula 2018.godine prebačen u kućni pritvor. Američki državni sekretar Mike Pompeo je rekao „Pozdravljamo ovu dugo očekivanu vijest, ali to nije dovoljno". Dan kasnije, predsjednik Trump je zatražio od Turske da odmah oslobodi svećenika, upozoravajući da su SAD spremne da uvedu „velike sankcije“ Turskoj. Nekoliko dana kasnije, Erdoğan je optužio da u  Washingtonu razmišljaju  po  „misionarskom cionističkom“ mentalitetu.

Datum 1.august 2018

SAD su nametnule sankcije ministrima unutarnjih poslova i pravosuđa Turske nakon što su ih optužili da igraju ključnu ulogu u zadržavanju i pritvaranju svećenika Brunsona. U javnosti se stvara privid da su SAD i Turska u tzv. „svećeničkom“ sukobu zbog dva svećenika, pastora Brunsona i imama Gülena. Ipak, odnosi između SAD i Turske su puno kompleksniji i isprepleteni, a pogotovo u kontekstu novih geopolitičkih i geostrateških promjena u svijetu.

Datum 10.august 2018

Predsjednik Trump najavio je povećanje carine na uvoz čelika i aluminijima iz Turske na 50% i 20% i napisao na twitteru „Naši odnosi s Turskom u ovom trenutku nisu dobri“.

Turska lira je odmah u jednom danu izgubila 16% svoje vrijednosti u odnosu na dolar. Erdoğan je govorio o „ekonomskom ratu“ i pozvao Turke da podrže svoju valutu razmjenom bilo kakvih stranih sredstava plaćanja, koja imaju u posjedu u turske lire i da je „Ovo je nacionalna borba“.

Datum 11.august 2018

Erdoğan je upozorio da će Turska potražiti „nove prijatelje i saveznike, osim ako Washington ne počne da poštuje suverenitet Turske“ i da „Pogrešno je prijetiti Turskoj zbog pastora“, i dodao „Stidite se, i sram vas bilo što zamjenjujete strateškog partnera u NATO-u za svećenika".

Turska je samo još jedno poglavlje u Trumpovim zategnutim odnosima  sa svijetom pa čak i sa najbližim saveznicima (Kanada, Njemačka, Italija). Sadašnja događanja su jednim dijelom posljedica pasivnog bavljenja globalnim problemima tokom američke administracije predsjednika Baracka Obame. Radikalne odluke predsjednika Trumpa su pokušaj da SAD vrati posebno mjesto, koje su imale kao velesila nakon Drugog svjetskog rata i koje je ozbiljno bilo ugroženo nekim Obaminim postupcima. Trump je sa svojim zadnjim potezima ispunio svoj izborni slogan i obećanje  „America first“.

Iako je nedavni sukob između zvanične Ankare i Washingtona izgledao kao spor oko zatočenog svećenika, problem datira još od Obamine administracije. Problem je u američkoj potpori prokurdskim demokratskim silama Sirije (SDF) i pokretu svećenika Gülena. Hladne reakcije američke administracije na državni udar u Turskoj 15. jula 2016.godine su potpuno naštetile odnosima dva saveznika.

Bez Turske teško održavati stabilan svjetski poredak

Generalno odnosi SAD sa Turskom su u oscilaciji od dolaska stranke AKP na vlast u Turskoj 2002.godine. Odnosi između dvije zemlje su bili u krizi, sa vremena na vrijeme, zbog promjene prirode odnosa nakon završetka hladnog rata. Pogled Turske na njen položaj i ulogu u regionu i svijetu promijenio se. Tamo gdje Washington ne uzima u obzir promjene i interese u turskoj politici i namjere Ankare da vanjskopolitičke odluke donese nezavisno od SAD, uglavnom nisu u interesu SAD.

Ove i druge krize kao što je Sirijska kriza dovele su Tursku u situaciju da se približava Rusiji, sa kojom surađuje mimo SAD po sirijskom pitanju „Astana talks 2017“ u kojem je Turska sa Rusijom i Iranom dogovorila zone de-eskalacije bez SAD i konačno su tako uništeni razgovori u Ženevi gdje su SAD imale važnu ulogu u tim razgovorima pod pokroviteljstvom UN. Potpisivanje strateškog sporazuma sa Moskvom o nabavci protuzračnih sistema S-400 i suradnja na izgradnji ruskog nuklearnog reaktora u Turskoj su bili samo kap koja je prelila čašu.

Američka podrška Turskoj neće izostati, jer ti odnosi su snažni na različitim razinama, bez obzira na pogoršanje bilateralnih odnosa Turske i Washingtona, Turska ima ključnu ulogu za SAD.

Bez Turske, teško je održavati stabilan svjetski poredak na temelju američkih pravila i nastaviti uspješnu politiku za suzbijanje kaosa na Bliskom Istoku i Balkanu posebno. Sa izuzetkom Turske, nema ni jedne muslimanske države, koja može poslužiti kao most prema zapadnom svijetu. Nema sumnje, tursko-američki odnosi su se promijenili, a to zahtijeva od SAD i Turske, da daju međusobne ustupke na bazi historijskog prijateljstva i savezništva dvije države u interesu mira i stabilnosti u svijetu, a na postojeću krizu odnosa treba gledati kao prolaznu ljetnu oluju u njihovim odnosima i nikako drugačije.

Ljubljana, 16. august 2018                                  

Tweet

U Chicagu je sa radom danas počeo četverodnevni  Treći po redu BALKAN SOCCER CAMP, na kojem je učešce uzelo  130 mladih bosanskohercegovačkih fudbalera iz Amerike. Organizator kampa je US Soccer Education iz Denvera,  čiji će stručni tim, zajedno sa predstavnikom NS/FS BiH gospodinom Darkom Ljubojevićem Višim stručnim saradnikom za sve nacionalne selekcije Bosne i Hercegovine, “skenirati” sve potencijalne Zmajeve. Tus u i predstavnici  NK Bosna Visoko član Prve lige FBiH, na čelu sa sportskim direktorom Mirzom  Laletovićem, timom koji ima prefektnu saradnju sa organizatorima. Naravno u Chicagu je i  veliki broj trenera, skauta i mendžera, tako da će  istinski  talenti sigurno biti detektovani.

Uslovi u Chicagu su zaista izvanredni za idržavanje kampa, jedni nedostatak prvog dana bilo je  kišovito  vrijeme,  koje nije bilo baš naklonjeno učesnicim. Stručni štab  predvode majstori svog zanata: Erick French, Murat Alibašić, Slobodan Čobo Janjuš, Fahrudin Šehić, Nenad Starovlah,Nedim Runda, Bobo Gračanin, Nedžad “Nećko” Dervišević, Semjon Milošević, Omer Hadžić, Admir “Ado” Šarčević,  Elvir Sobo, Enko Husanović i Mirsad  Čerimović.

Inače, Sportska agencija  US Soccer Education, je prije tri godine u Denveru u saradnji sa NS/FS BiH organizovao  izvanredan kamp “Otvorena vrata” na kojem je prisustvovalo 137 mladih bosanskohercegovačkih fudbalera sa prostora Amerike i Kanade. Nakon tog kampa,  12 mladih bh. igrača sa kampa, dobilo je šansu da 2016. u trening centru reprenzenetacije Bosne i Hercegovine u Zenice boravi na  dodatnoj  provjeri.

BHDINFODESK – BIRMINGHAM

Tweet

Zbog ubistva dizajnera  Samira Draganovića (23)  porijeklom iz Ključa, koje se dogodilo 5 novembra 2017. godine na željezničkoj stanici Knockholt u  Kentu,  Jamie Simmons (37)  ovisnik o teškim drogama u četvrtak je na sudu u Londonu osuđen na doživotnu  robiju.  Prema važećim britanskim zakonima ubica će minimalno  iza rešetaka provesti  26 godina.

U totalno neprovociranom napadu Simmons je nesretnom Draganoviću  zadao preko 40 uboda mačetom. Mladi  Bosanac je tom prilikom  pružio otpor, ali nažalost protiv sebe je imao nemilosrdnog ubicu sa hladnim oružjem.

Simmons  je Draganovića ostavio između  željezničkih šina,  slučajno je mrtvog Bosanca nekoliko sati kasnije otkrio jedan  mašinovođa voza koji je uočio nepokretno tijelo. U prvi mah, policija je  mislila da je Samira udario voz, što govori o teškim povredama koje je zadobio, međutim nakon detaljne istrage i pregleda CCTV utvrđena je prava istina i  ubicu je stigla zaslužena kazna.

Za izricanje presude poroti u Londonu trebalo je samo 90 minuta vijećanja, posao im je “olakšao” sam  Jamie Simmons koji je u istrazi priznao ubistvo “iz nehata”,  uz tvrdnju da se  ničega ne sjeća,te da je tu noć bio pijan.   Porota i sudija mu nisu povjerovali , jer je on imao podeblji kriminalni dosije. Ubica i ubijeni se nisu poznavali,  jednostavno  Samir se nažalost u pogrešno vrijeme našao na pogrešnom mjestu.  Nesretni mladić se u prvi mah pokušao  očajnički  udaljiti od ubice,  međutim on ga je proganjao dok mu nije zadao smrtonosne  ubode.

Inače, zločinac je bio redovni  korisnik  kokaina i  heroina,  ranije je u više  prilika koristio hladno oružje. Nasuprot ubici, mladi Bosanac Samir Draganović je bio izuzetno cijenjen dizajner u svojoj kompaniji, a familija i prijatelji su ga  opisali kao jednu izuzetno finu osobu

Pripremio: Namik Alimajstorović – BHDINFODESK Birmingham

Tweet

Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ), predsjednica Republike Hrvatske (RH) posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno, unutarnje političke probleme Republike Hrvatske, osobne političke sukobe i aspiracije prebacuje na vanjsko-politički teren čime destabilizira regiju Zapadnog Balkana, a samim tim ugrožava i sigurnosno-obrambeni sistem EU.

U Srbiji je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić (SNS) vodio i dobio svoj unutarstranački rat za prevlast u Srbiji protiv Tomislava Nikolića (SNS), donedavnog predsjednika Republike Srbije. Predsjednica Grabar-Kitarović je još u permanentnom sukobu sa ključnim ljudima HDZ-a, kojeg istovremeno prenosi na relaciju predsjednica RH - Vlada RH. Polazište svih problema je unutarnje personalno političko prestrojavanje HDZ Hrvatske i pripreme za naredne opće izbore u Republici Hrvatskoj. Predsjednica Grabar-Kitarović svim silama želi osigurati apsolutno dominantnu poziciju unutar HDZ Hrvatske i tako osigurati svoju sljedeću kandidaturu u utrci za predsjednika RH na izborima koji će se održati 2019.godine. Sukob Grabar-Kitarović sa Andrejem Plenkovićem (HDZ), aktualnim predsjednikom Vlade RH je samo „vrh ledenog brijega“ političkih sukoba i unutarstranačkih kombinatorika unutar HDZ Hrvatske.

Predsjednica Hrvatske talac određenih lobija?

Prikupljanje političkih poena unutar HDZ-a Grabar-Kitarović realizira na način da zaoštrava odnose sa susjedima, otvarajući političke teme o kojima ne postoji ni minimalni politički konsenzus između Republike Hrvatske i drugih država, pa do direktnih miješanja u unutarnja pitanja susjednih država. Nažalost, nerijetko njezinu iracionalnu i opasnu (ne)sigurnosnu vanjsku politiku pokušava imitirati i premijer Plenković, čime se stvaraju dodatne implikacije u odnosu na već opisanu vanjsku politiku predsjednice Grabar-Kitarović. Za unutarnje političke prekompozicije, ne samo unutar HDZ-a, bitan je tzv. generalski i (ponovno) hercegovački lobiji. Grabar-

2

Kitarović pokušava uspostaviti „tijesnu suradnju“ sa navedenim lobijima koji su još od vremena Franje Tuđmana (HDZ), prvog predsjednika Republike Hrvatske, pokazali nezajažljivost kada je u pitanju vlast, ali i brutalnost u razbijanju Bosne i Hercegovine formiranjem, a poslije revitalizacijom paradržave tzv. HR Herceg-Bosne. Brojni su rezultati navedene „tijesne suradnje“ Grabar-Kitarović sa navedenim lobijima, od postavljanja ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je prijedlog generala Ante Gotovine, personalnih veza i odnosa sa kontraverznim Zdravkom Mamićem, do stalnih pritisaka Grabar-Kitarović na institucije BiH, ali i EU i NATO da se u BiH putem federalizacije i/ili promjene izbornog zakona formalno uspostavi ugašena paradržava tzv. HR Herceg-Bosna. Naravno, da će se navedeni lobiji u budućnosti procjenjivati i valorizirati po principu „tko da više“ i kao mogući kandidat generalskog lobija za budućeg predsjednika Republike Hrvatske već se spominje general Damir Krstičević (HDZ), sadašnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH. Posljednja izjava Davora Domazeta-Loše, umirovljenog admirala Hrvatske ratne mornarice (HRM), da će za 48 sati Hrvatska vojska ušetati u Ljubljanu je samo još jedna potvrda da se tzv. generalski lobi ponovo aktivirao u Hrvatskoj i da je predsjednica Grabar-Kitarović „najzaslužnija“ za povratak Hrvatske na raniju rigidnu politiku koja je Hrvatsku dovela skoro do izolacija od strane međunarodne zajednice i kojoj se jednim dijelom sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.

Poznato je da je raniji predsjednik RH Stjepan Mesić (2000-2010) umirovio ratne generale koji su pokušali „ukrasti“ državu, jer su postali „država u državi“, ali ih je sadašnja vlast ponovo okupila, tako da smjena navedenog umirovljenog admirala Domazeta-Loše podsjeća na smjenu predsjednika HDZBiH i predsjednika tzv. HR Herceg-Bosna Mate Bobana (HDZBiH) od strane Franje Tuđmana zbog pritisaka međunarodne zajednice i odgovornosti za rušenje „Starog mosta“ u Mostaru. U prilogu analize možete pročitati na koji način je Franjo Tuđman koristio svoje generale i izvješće hrvatskog generala Ljube Ćesića-Rojsa (HDZ), koji po nalogu Franje Tuđmana, tajno i paralelno šalje izvješće sa 5. Sabora HDZBiH održanog u Mostaru 16.svibnja 1998.godine i faktički daje svoje prijedloge i procjene koje su, gledajući sa trenutne vremenske distance, bile prihvaćene i realizirane od strane Tuđmana (dokument u prilogu broj 1).

Hrvatska instrumentalizacija EU i NATO za destabilizaciju BiH i regije

Kolinda Grabar-Kitarović je veći dio svoje profesionalne karijere provela baveći se vanjskom politikom, što za Hrvatsku, što za međunarodne organizacije, uključujući i NATO. Za predsjednicu Republike Hrvatske je izabrana upravo zbog svojih međunarodnih iskustava, poznanstava i glasači su vjerovali da svoje povjerenje mogu dati nekome tko zna kako funkcionira međunarodni sustav i sa ciljem što bržeg integriranja Republike Hrvatske u zapadne-civilizacijske sustave vrijednosti, od

3

političkih, ekonomskih do sigurnosnih. Nažalost, Grabar-Kitarović se meteorskom brzinom uklopila u hrvatske dnevno-političke igre i igrice i podlegla upravo onim strukturama koje još uvijek „sanjaju“ velikodržavni projekt tzv. velike Hrvatske, priklanjajući se (post)ratnim lobijima izazivajući sigurnosne probleme na regionalnom i Europskom planu.

Za razliku od Aleksandra Vučića, koji će morati cijeli svoj mandat iskoristiti da se kao predsjednik Republike Srbije pretvara i simulira da baštini i zagovara europske i zapadne vrijednosti, dok je na drugoj strani čvrsto vezan za Rusiju i ratne srbijanske profiterske strukture, dotle Grabar-Kitarović ima obrnuti proces, jer se u Hrvatskoj mora pretvarati da je „veći domoljub“ od samog „Oca nacije“ pokojnog predsjednika Tuđmana.

Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući

Herceg-Bosansku politiku Prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.

Grabar-Kitarović i Vučić, svatko sa svoje strane i na svoj način, zajednički, su odgovorni za nesporazume i sporove sa sljedećim državama: Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Makedonijom, Crnom Gorom, Mađarskom, Kosovom, Rumunjskom, Albanijom, pa čak i sa Italijom, dok su direktni odnosi između Hrvatske i Srbije u stalnim ratnohuškačkim akcijama sa akcentom na posljednji regionalni i Drugi svjetski rat.

Analitičari upozoravaju da sprega ratno-profiterskih struktura sa predsjednicima Hrvatske i Srbije predstavlja veliku opasnost za mir u regiji, posebno imajući u vidu da Grabar-Kitarović formalno predstavlja euro-atlantsku opciju (EU i NATO), dok je Vučić vezan za Rusiju i njene interese na Zapadnom Balkanu. Hrvatska instrumentalizira članstvo u EU za svoje pojedine nacionalističke težnje u regiji posebno prema Bosni i Hercegovini, dok članstvo u NATO pokušava „hrvatizirati“ pri tome ignorirajući činjenicu da je NATO transnacionalna organizacija za kolektivnu obranu i sigurnost. Analitičari smatraju, da je potrebno dodatno upozoriti čelništvo EU i NATO na hrvatske dosadašnje i najavljene zloupotrebe članstva u EU i NATO za realizaciju nekih svojih politika iz nedavne prošlosti, kojima se sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) u Haagu.

4

Spašavanje mrtvog Tuđmana

Histerični i neutemeljeni napadi predsjednice Hrvatske Grabar-Kitarović na Bosnu i Hercegovinu dobili su svoje obrise u posljednjem godišnjem izvješću Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske (SOA) u kojem se navodi da čak 10.000 pripadnika selefijskog pokreta djeluje u „jugoistočnom hrvatskom susjedstvu.” Optuživanje i podmetanje Bosni i Hercegovini od strane Grabar-Kitarović da je baza islamskih fanatika i mogućih terorističkih akcija nije ništa do reciklaža stavova Franje Tuđmana o BiH. Naime, kritizirajući i blateći Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu i prvostupanjsku presudu protiv ratnog predsjednika Vlade tzv. HR Herceg-Bosna Jadranka Prlića i drugih osuđenih, Grabar-Kitarović je izjavila da u svojim diplomatskim kontaktima upozorava druge države na navodnu nedosljednu praksu ICTY u svezi sa Udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP) pomoću kojeg se prema Grabar-Kitarović uspostavlja kolektivna krivnja. Upravo u mnogim tzv. predsjedničkim transkriptima koje je odobrio Franjo Tuđman, tonski snimajući sve svoje sastanke, a koje je Hrvatska dostavila ICTY, Franjo Tuđman je o BiH govorio kao zamišljenoj i izmišljenoj islamskoj državi i mogućoj terorističkoj opasnosti za Europu. Upravo je Grabar-Kitarović glasnogovornica politike mrtvog Tuđmana, koja pokušava da ishodi ukidanje pravnih zaključaka presude protiv Jadranka Prlića i drugih osuđenika, ukidanjem UZP i zaključaka o agresiji Republike Hrvatske na BiH i tako pokuša ukloniti ime Tuđmana iz presude ICTY, kao jednog od ključnih organizatora i učesnika UZP.

Izjave Grabar-Kitarovićeve o tisućama islamskih ratnika (džihadista) u BiH nije ništa drugo do dobro osmišljena diplomatska akcija koja bi ključnim državama svijeta poslala poruku i pokazala da se Tuđman devedesetih godina borio protiv stvaranja islamske države u BiH i „islamskih terorista“, a ne da je Tuđman bio dio zločinačkog plana i poduhvata, kojim su uspostavljeni logori i počinjeni brojni teški zločini u BiH sa ciljem anektiranja dijelova teritorija jedne suverene države i pripajanja Republici Hrvatskoj. Upravo je Grabar-Kitarović „upregla“ svoju obavještajnu agenciju SOA da najnovijim falsificiranjem i izmišljanjem broja o 10.000 selefija podrži njezinu „islamofobičnu” retoriku i aktivnosti kako bi pokušala izvršiti pritisak na ICTY i utjecajne države koje imaju svoje linkove i personal na ICTY glede predstojeće žalbene presude zakazane za studeni/novembar 2017.godine. Pri tome se prešućuje činjenica, da je u obrani Hrvatske sudjelovalo više od 25.000 Bošnjaka-muslimana od kojih je 1.180 izgubilo živote boreći se za Hrvatsku i njen opstanak.

U prilogu analize nalaze se neki primjeri tzv. predsjedničkih transkripata koji su korišteni pred ICTY u Haagu u procesu protiv Jadranka Prlića i drugih (Prilozi 2-4). Izdvaja se sastanak Franje Tuđmana 8.ožujka/marta 1993.godine sa predstavnicima tzv. HR Herceg-Bosne (prilog broj 2), sastanak Tuđmana 4.prosinca/decembra 1993.godine sa predstavnicima hrvatskog domobranstva (prilog broj 3) i sastanak održan 12.siječnja/januara 1994.godine sa biskupima Rimokatoličke crkve iz BiH

5

(prilog broj 4). Na svim sastancima predsjednik Tuđman negativno definira i komentira bosanske muslimane iz BiH i objašnjava svoje teze o islamskoj državi u BiH kao mogućoj terorističkoj bazi. Istovjetnost i/ili sličnost Tuđmanovih opservacija o BIH i Bošnjacima može se prepoznati u nastupima sadašnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

Grabar-Kitarović ugrožavajući regionalni mir ugrožava sigurnost EU

Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.

Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.

Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović je ušla i zaigrala veoma opasnu geopolitičku igru sa produciranjem navodnih džihadista koji se nalaze u BiH, a koja u konačnici može najviše koštati i štetiti Hrvatskoj, hrvatskom turizmu i bosanskim Hrvatima.

Želeći spasiti mrtvog Tuđmana od drugostupanjske presude ICTY u Haagu Grabar-Kitarović ugrožava regionalni, europski ali i hrvatski mir i relativnu stabilnost.

Ljubljana, 16. rujan/septembar 2017

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana Direktor:

Bakhtyar Aljaf

Tweet

Projekt istraživanja bosanskih piramida aktivniji je nego ikada. Od juna do septembra, kao i svake godine, u toku su iskopavanja na Bosanskoj piramidi Sunca. Ove sezone su se stotine volontera iz Europe, Azije, obje Amerike i Australije, pridružile u otkrivanju betonskih blokova na najvećoj i najstarijoj piramidi svijeta. Impresivna je slika vidjeti mlade ljude i one koji se u srcu osjećaju mladi, kako iz godine u godinu, dolaze u Visoko, besplatno radeći i pri tome postaju ambasadori Bosne i Hercegovine u svijetu. Vijeće Općine Visoko je u junu 2017. jednoglasno zatražilo od državne Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika da skrati obujam zaštićene zone Starog grada Visoki kako bi Fondacija mogla istraživati veće površine piramide. Za sada je limitirana na samo podnožje piramide.

Čišćenje prahistorijskih podzemnih tunela Ravne se odvija kontinuirano tokom čitave godine. Radnici Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” su u proteklih 11 godina očistili i podgradili 1.900 metara postojećih tunela. Krajem augusta su pronašli jednu otvorenu sekciju s vodom, dužine 58 metara. Poseban je osjećaj ući u prostor gdje ljudska noga nije kročila hiljadama godina. U videu je prikazan prvi ulazak u tunel voditelja istraživanja dr. Semira Osmanagića. Video: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/12224-ekskluzivno-prvi-ulazak-u-novootkriveni-prahistorijski-tunel-u-ravnama.html

Modificirano uzvišenje “Zvonik”, koje se nalazi u “Arheološko-turističkom parku Ravne 2”, čini se, krije mnoge tajne. Tokom ljetne sezone 2016. volonteri Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” otvorili su četiri sonde i pronašli dva tunela. Jedan je dužine 15 metara s komorom, a drugi pet metara dužine. Prvi tunel je uređen i pretvoren u “Orgonsku (životnu) komoru” i već je u upotrebi za meditacije od 2017. godine. U nastavku uzvišenja, sa sjeverne strane, radnici Fondacije su otkrili još jednu šupljinu krajem augusta 2017. U toku je uređenje prilaza i čišćenje ove, manje komore. Plan je da se tokom ove sezone uredi, a otvori za javnost slijedeće godine kao novi prostor za meditaciju. Tim stručnjaka za energetske fenomene iz Beograda vršio je mjerenja koja su pokazala identične vrijednosti za električna polja, ultrazvuk i nivo orgonske energije na Zvoniku, kao i na Bosanskoj piramidi Sunca. Očigledna je veza i to ne samo energetska. Naime, Zvonik se pruža dva kilometra na jug, zatim pola kilometra na istok i završava u najvećoj piramidi svijeta. “Energetska zvonjava” počinje u parku “Ravne 2” i to upravo na Zvoniku. Uloga šupljina, tunela i (rezonantnih) komora je od ključnog značaja. Naime, ovi prolazi pojačavaju energije koje stvaraju podzemne vode i kvarcni kristal.

Tokom sezone 2017. posjetioci Podzemnih tunela Ravne su videografima Fondacije govorili o svojim svjedočanstvima i izliječenjima koja se su dešavala nakon jedne posjete tunelima. Video prilozi: http://piramidasunca.ba/bs/ljekovitost-tunela.html U decembru 2017. dr. Semir Osmanagic će biti domaćin ekskluzivne istraživačke ture u posjeti Egiptu prilikom koje će se obići sve značajne arheološke lokacije. Informacije i prijave: http://piramidasunca.ba/images/2017/07/journey-to-ancient-egypt-december-2017-rev-0.pdf?16072017. U februaru 2018. slijedi unikatna istraživačka tura po Izraelu, Palestini i Jordanu. Više: http://piramidasunca.ba/images/banners/tour-to-israel-palestine-and-jordan-2018.pdf

Tweet

Karijera bosanskohercegovačkog fudbalera , Elvira Ibiševića (19), je i dalje u uzlaznoj putanji, naime svojim idličnim igrama polahko skreće pažnju “soccer” stručnjaka u Americi. Ibišević trenutno nastupa za University of Nebraska Omaha, za koji je na nedavnoj utakmici protiv Virginije Tech postigao najbrži hat-trick u NCAA Diviziji 1, za to mu je trebalo samo 11 minuta. Naravno uslijedila je nagrada i odmah je proglašen igračem sedmice. Za BHDINFODESK mlađi Ibišević nam je rekao: Izuzetno sam zadovoljan sezonom u mom klubu University of Nebraska Omaha , imamo dobre uslove za rad i mogućnost daljeg napredovanja. Ove godine mi ide zaista dobro podesio sam nišanske sprave i po uzoru na rođaka Vedu svaku šansu pretvaram u gol. Iskreno rečeno, nadam se prelasku u Evropu, gdje bih sigurno još više napredovao i konkurisao za dres reprenzentacije Bosne i Hercegovine.” Inače Elvir Ibišević je odigrao pet utakmica za U17 reprenzentaciju SAD, prošle godine zajedno sa jos 12 mladih igrača iz Amerike bio je u kampu reprenzentacije Bosne i Hercegovine u Zenici, nažalost iako je ostavio odličan utisak, još uvijek zvanični poziv za nastup u nekoj od mlađih reprenzentativnih selekcija nije stigao na njegovu adresu.

Pogledajte najbrži hat-trick u NCAA Diviziji 1. SAD, koji je postigao Elvir Ibišević. https://www.youtube.com/watch?v=Gu6YQPMJJ10

Pripremio: BHDINFODESK

Tweet

Republika Srbija odnosno njen predsednik Aleksandar Vučić (SNS-Srpska napredna stranka) i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić (SPS-Socijalistička partija Srbije) ponovno su u fokusu regionalnih događanja. Nedavno je predsednik Srbije Vučić pokrenuo inicijativu o unutrašnjem dijalogu o Kosovu, a neposredno posle toga usledile su mere povlačenja kompletnog osoblja Ambasade Republike Srbije iz Skopja. Navodni razlog za povlačenje kompletnog osoblja Ambasade Srbije iz Skopja na konsultacije u Beograd, što predstavlja presedan u bilateralnim dilomatskim odnosima, je nedvosmisleno konstatovano pojačano ofanzivno obaveštajno delovanje Republike Makedonije protiv organa i institucija Srbije u kojeg je uključen i strani faktor.

Nezvanično se smatra, da je povlačenje osoblja Ambasade Srbije iz Skopja na konsultacije usledilo zbog navodno moguće podrške Makedonije članstvu Kosova u UNESCO. Kosovo zasada nije ni podnelo aplikaciju za članstvo u toj organizaciji, jer nije ispunilo dva potrebna uslova, a to je donošenje Zakona o verskim slobodama i Zakona o kulturnom nasleđu. Zašto je Srbija priznala Makedoniju tek 1996.godine? Nedavna istorija dve države, Republike Srbije i Republike Makedonije, uprkos stalnim ponavljanjima dvojca Vučić - Dačić, da se radi o prijateljskim državama i o bliskosti dva naroda predstavljaju samo političku frazu. Srbija je uspostavila bilateralne diplomatske odnose sa Makedonijom tek 8.aprila 1996.godine, kada je Makedoniju do tada priznalo više od 80-tak drugih država. Neizbežno je pitanje zašto je Srbija priznala Makedoniju tek 1996.godine ako se radi o prijateljskoj i veoma bliskoj državi/narodu? Raspad SFRJ započeo je ratom u Sloveniji, Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini. Režim Slobodana Miloševića (SPS) smatra se najodgovornijim za rasplet jugoslovenske krize i vođenje proteklih ratova na teritoriji bivše SFRJ. To je nedvosmisleno u svojim presudama potvrdio i Međunarodni krivični sud za bivšu 2 Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.

(Veliko)srpski državni projekat u realizaciji Miloševićevog režima i učestvovanje Jugoslovenske narodne armije (JNA) nadahnut Memorandumom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) radio je na stvaranju tzv. srpskih paradržava odnosno „krnje Jugoslavije“. Tako je u Republici Hrvatskoj stvorena tzv. Republika Srpska Krajina, dok je na delu teritorije Bosne i Hercegovine stvorena samoproglašena Republika Srpska. Miloševićev režim smatrao je, da je potrebno stvoriti novu državu na temelju (veliko)srpskog državnog projekta, koji bi pored Srbije i Crne Gore, činili tzv. Republika Srpska Krajina i tzv. Republika Srpska. U tim planovima neizostavna je bila i Makedonija na koju se računalo kao na tradicionalnu srpsku zemlju (vardarska Makedonija). Pošto je (veliko)srpski državni projekat doživio fijasko u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini je delomično realizovan kroz priznavanje entiteta Republika Srpska kao dela unutrašnje ustavne strukture države Bosne i Hercegovine, zvanični Beograd je shvatio da su time propali i njegovi planovi sa Makedonijom, kao budućim delom nove (veliko)srpske države.

To su razlozi zašto je Srbija tek 1996.godine naknadno priznala Republiku Makedoniju. Uloga Srbije u događajima 27.aprila 2017 U makedonskom parlamentu (Sobranje) 27.aprila 2017.godine došlo je do nasilnog upada „nepoznatih lica“ pristalica VMRO-DPMNE, koji su navodno bili nezadovoljni izborom makedonskog Albanca Talata Xhaferija (DUI) za predsednika Sobranja. Tada je došlo do nasilja u kojima je, između ostalih, povređen Zoran Zaev (SDSM), premijerski kandidat i predsednik Socijaldemokratskog saveza Makedonije.

Za razumevanje srpsko-makedonskih odnosa važna je činjenica da je Aleksandar Vučić imao tesnu saradnju sa Nikolom Gruevskim (VMRO-DPMNE), jer su obe stranke SNS i VMRO-DPMNE desničarske, konzervativne i u mnogim aspektima nacionalističke i autokratske stranke. Gruevski je nekada bio savetnik Vlade Srbije i duboko je involviran sa strukturama u Beogradu. Režim Gruevskog odgovoran je za kriminal i korupciju enormnih razmera (smatra se da je preko 5 milijardi € nezakonito iznešeno iz države) te za nezakonito prisluškivanje 25.000 lica, što je podstaklo građane na masovne demonstracije protiv njegovog režima, kojeg su snažno podržavali Beograd ali i Rusija. Srbija je želela zadržati svoj uticaj u Makedoniji, a istovremeno pokušati sprečiti ulazak Makedonije u punopravno članstvo NATO-a, što je ujedno i srpski i ruski interes.

Zbog toga je u Makedoniji instalirana snažna srpska obaveštajna mreža, koja je vršila usluge i za treće države. Ne iznenađuje činjenica da je upravo u Sobranju 27.aprila 2017.godine za vreme nereda i nasilja primećen i bivši zamenik direktora Bezbedonosno informativne agencije Srbije (BIA) Goran Živaljević, sada u funkciji savetnika u Ambasadi Srbije u Skopju. Bezbezbedonosno-obaveštajni stručnjaci, smatraju da je u dešavanja u Sobranju bila aktivno uključena srpska obaveštajna služba, koja je vršila usluge i za treću državu. 3 Formiranjem nove Vlade Republike Makedonije 31.maja 2017 započeta je nova epoha, koja ima jasnu evroatlantsku perspektivu države Makedonije. Po svemu sudeći Makedonija treba da postane 3o.članica NATO-a što nije u interesu Srbije i Rusije. U međuvremenu je došlo do razotkrivanja i demontaže srpske obaveštajne mreže u Makedoniji što je ubrzalo aktivnosti Srbije, da plasira optužbe usmerene protiv Republike Makedonije za njeno navodno obaveštajno delovanje protiv Srbije i njenih institucija, a ustvari radi se o suprotnom. Srbija je u obračun protiv Makedonije krenula sa taktikom „napad je najbolja odbrana“.

Unutrašnji dijalog za unutrašnju ali i spoljnu upotrebu Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokrenuo je inicijativu za pokretanje unutrašnjeg dijaloga o Kosovu. Radi se o poprilično nejasnoj inicijativi, jer država Srbija ima svoje institucije. Dijalog i sve aktivnosti o državnim pitanjima trebaju se voditi unutar institucije sistema i kroz institucionalno delovanje Republike Srbije. Kada je reč o unutrašnjem dijalogu očito je da predsednik Vučić želi podeliti odnosno skinuti odgovornost sa sebe kada je u pitanju Kosovo, jer otvaranje dijaloga o Kosovu neminovno otvora i dijalog o položaju Albanaca u Preševskoj dolini (Preševo, Medveđa, Bujanovac) i njihovom statusu. Dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine vodi se skoro već pet godina pod pokroviteljstvom EU.

Neki rezultati su postignuti, međutim dijalog Vučič i njegov kosovski kolega Hashim Thaçi koriste i odugovlače kako bi se utvrdili i/ili održali na vlasti. Zbog toga su nedavno samoinicijativno u dogovoru dijalog preneli na nivo predsednika država umesto da to rade premijeri i Vlade, jer se uglavnom radi o pitanjima i problemima, koja su u ingerenciji Vlada. Aktivnosti Vučića i Thaçija usmerene su na pokušaj sprečavanje dolaska na vlast Pokreta Samoopredeljenje (LVV) i Albina Kurtija za premijera Kosova. Zbog toga su u igru uz pomoć Rusije uključili Behgjeta Pacollija (ARK), kontraverznog biznismena i predsednika političke stranke, koja ima svega četiri poslanika u kosovskom parlamentu, da prestupi u tabor koalicije PAN, koja je pod kontrolom Thaçija i da tako Ramush Haradinaj (AAK) postane premijer iako njegova politička stranka ima svega 10 poslanika u 120-članskom kosovskom parlamentu. Kome smeta Zoran Zaev? Izbor Zorana Zaeva za predsednika Vlade Republike Makedonije predstavlja novi zamah Makedoniji ka ubrzanom članstvu u NATO, a kasnije i EU.

Zaev je sa svojim novim pristupom vođenja politike i države postao nadahnuće za napredak ne samo Makedonije nego i političko osveženje i nada za celi region. Razlika između Vučića, Dačića i Zaeva je u tome što Zaev vodi otvorenu, kosmopolitsku, dobronamernu i dobrosusedsku politiku, koja nije opterećena hipotekama prošlosti za razliku od 4 Vučića koji ima hipoteku Vojislava Šešelja (SRS) i Dačića sa hipotekom Slobodana Miloševića (SPS). Pristup, kojeg koristi Zaev je dijametralno suprotan pristupu Vučića i Dačića. Naime, dvojac Vučić- Dačić sebe pokušavaju predstaviti kao vodeće regionalne lidere, koji garantuju stabilnost i mir u regionu. To je samo delimično tačno, jer način na koji to ostvaruju je razotkriven. Vučić i Dačić konstantno produciraju probleme i krize te se pojavljuju kao rešioci i gasioci tih problema i tako na takav način sebi obezbeđuju status regionalnih lidera. Produciranjem problema odnosno kriza i potom njihovog rešavanja oni od objekta postaju subjekt. To je poznata taktika Slobodana Miloševića iz 90-tih godina prošlog veka, koja je doživela fijasko i koja se više ne može nigde prodati, a kamo li na Zapadu. Ostaje nejasno zašto je Vučić pokleknuo pred Dačićem, koji je protivnik ulaska Srbije ali i Makedonije i Bosne i i Hercegovine u NATO, a ujedno je i protivnik ulaska Srbije u članstvo EU.

Predsednik Vučić je osoba, koja na kraju plaća račune za delovanje Dačića, Aleksandra Vulina, Marka Đurića i drugih jastrebova iz svog tabora, jer se javnost teško može oteti utisku da iza takvih politika ne stoji sam Vučić. Poličko-kriminalne, šovinističke, nacionalističke i profašističke snage u regionu teško prihvataju činjenicu da je Zaev uspeo u Makedoniji okupiti široku koaliciju političkih stranaka, ali i građana različite etničke, verske i političke pripadnosti, koji su ujedinjeni u različitostima za bolju Makedoniju. Većina političkih lidera na Balkanu svoju politiku temelje na etnicitetu, nacionalizmu, šovinizmu do drugih i različitih, a kvalitet Zaevove politike je upravo u suprotnome što predstavlja novi kvalitet na političkoj sceni i podsticaj za stvaranje širokog građanskog fronta za promene na bolje u drugim državama regiona. Balkanski teatar zvani „Aleksandar Vučić“ Aleksandar Vučić sve više postaje otvoreno prvorazredno pitanje ali i problem za međunarodne zvaničnike.

Zapad je se mnogo toga naučio na Zapadnom Balkanu 90- tih godina prošlog veka. Od Slobodana Miloševića su naučili da jedno govori, drugo misli, a treće radi. Značajan broj ključnih evropskih i svetskih lidera je uz pomoć svojih obaveštajnih službi shvatio, da je Vučić nekadašnji Miloševićev pristup još dodatno sofisticirao i nadgradio. Zbog toga su svesni svoje odgovornosti pred domaćim javnostima, ali i zbog svog kredibiliteta i kredibiliteta svojih politika, da moraju pod dodatnu lupu staviti Vučića i njegovu politiku, koja sve više postaje faktor destabilizacije regiona. Od evropskih lidera najveća odgovornost je na nemačkoj kancelarki Angeli Merkel (CDU), koja troši novac nemačkih poreskih obveznika u Srbiji, a zauzvrat joj se kao bumerang zbog podrške Vučiću vraća destabilizacija Zapadnog Balkana. Još jedan politički paradoks je vezan za Vučića, naime, još uvek je kao predsednik Republike Srbije istovremeno i predsednik Srpke napredne stranke (SNS) što dovodi u pitanje njegov demokratski kapacitet.

Vučić je suspendovao 5 demokratiju u Srbiji, koju je pretvorio u društvo jednog lica, a premijerku Srbije Anu Brnabić i njenu ulogu derogirao na nivo „političke ikebane“. To se pokazalo i na primeru produciranja krize u Makedoniji i obavljenom telefonskom razgovoru predsednika Srbije Vučića sa premijerom Makedonije Zaevim. Gde je u svim tim dešavanjima i razgovorima premijerka Srbije Brnabić, koja bi trebala da razgovara sa svojim kolegom premijerom Makedonije, a ne Vučić kao predsednik države, koji ima ceremonijalne ovlasti. Istorija se u Srbiji ponavlja, jer je tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić (DS), neustavno uveo predsednički sistem, a premijeru Srbije dodeljena je dekorativna uloga. Na isti način neustavno je to uradio predsednik Vučić. Srbija je uključena u brojne aktivnosti, koje doprinose destabilizaciji pojedinih država i regiona Zapadnog Balkana.

Poznato je, da je Srbija uključena u podršku opoziciji u Crnoj Gori, čiji je jedan deo pokušao izvesti državni udar u oktobru 2016.godine i svrgnuti sa vlasti Mila Đukanovića (DPS). Takođe poznata je podrška Vučića Miloradu Dodiku (SNSD) i njegovoj politici, koja ugrožava teritorijalni integritet i stabilnost i mir u Bosni i Hercegovini i regionu. Uloga Srbije u dešavanjima u Makedoniji je najaktuelnija i može producirati duboku krizu u regionu. Analitičari smatraju, da je provođenje političkog mobinga nad vlastima u Makedoniji deo strategije, kojom bi se pored navodno već postojeće albanske opasnosti dodala i izmišljena makedonska opasnost Srbiji odnosno stvorio ambijent, koji bi opravdao dodeljivanje diplomatskog statusa srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, koji bi uskoro mogao zvanično postati prva ruska vojna baza na teritoriji Srbije.

Pri tome glavnu ulogu ima Dačić. Destabilizacijom Makedonije pokušava se svrgnuti demokratski izabrana vlast, jer će se u Makedoniji 15.oktobra 2017 održati lokalni izbori, a stvaranjem zategnute atmosfere i haosa pomoglo bi se i Nikoli Gruevskom i VMRO-DPMNE, da ponovno dođu na vlast odnosno da na predstojećim lokalnim izborima aktuelna vlast, iako je SDSM favorit, izgubi legitimitet i da se ponovno odgodi i/ili čak spreči ulazak Makedonije u NATO. Analitičari smatraju, da regionalni balkanski teatar, kojeg svakodnevno priređuje Aleksandar Vučić mora prestati i da Srbija kroz politički mobing, obaveštajno delovanje i destabilizaciju ne sme ometati suverene države da samostalno donose odluke o svojoj sadašnjosti i budućnosti. Pri tome je najveća odgovornost Nemačke, jer se Vučić često otvoreno poziva na kancelarku Merkel i Nemačku i njenu podršku, a ona mora sada obuzdati i zauvek zaustaviti Vučića u svojim namerama. Ljubljana, 24. avgust/kolovoz 2017 Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) – Ljubljana Direktori: Bakhtyar Aljaf 

Tweet